Komparativna analiza o uvođenju predstavničke tužbe u Hrvatskoj i dosadašnje pozitivne prakse u Austriji, pripremljena u suradnji Društva Potrošačica i austrijskog partnera Verbraucherschutzverein (VSV) kroz projekt ACT4Consumers – Capacity & Tools for Collective Actions. Projekt je usmjeren na jačanje kapaciteta udruga za zaštitu potrošača, razmjenu praksi između Hrvatske i Austrije te informiranje javnosti o mogućnostima predstavničkih tužbi.

Predstavničke tužbe: Može li hrvatski potrošač konačno do pravde protiv velikih tvrtki?

Jeste li ikada odustali od tužbe protiv banke, telekoma ili trgovačkog lanca jer je iznos štete bio premali, a sudski troškovi i rizici preveliki? Niste jedini. Upravo iz tog razloga Europska unija donijela je Direktivu o predstavničkim tužbama, s ciljem da potrošačima omogući zajednički nastup protiv trgovaca koji krše njihova prava.

Ipak, kako taj sustav funkcionira u praksi, zašto u Hrvatskoj još nemamo takvih tužbi i što možemo naučiti iz iskustva drugih članica EU-a?

Što su predstavničke tužbe i kako vas štite?

Predstavnička tužba je mehanizam u kojem potrošači ne moraju pojedinačno angažirati odvjetnike i snositi visoke troškove postupka. Umjesto njih, postupak pokreću ovlaštena (kvalificirana) tijela – poput udruga za zaštitu potrošača – koja pred sudom zastupaju zajedničke interese oštećenih građana.

Predstavničkim tužbama mogu se tražiti dvije stvari:

1. Zaustavljanje nezakonite prakse (npr. uklanjanje nepoštenih odredbi u ugovorima).
2. Oštećenje i obeštećenje (npr. povrat preplaćenih iznosa ili naknada štete potrošačima).

Gdje je tu Hrvatska?

Hrvatska je 2023. godine usvojila novi Zakon o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, čime je formalno preuzela europska pravila. Nadležnost za ove postupke povjerena je trgovačkim sudovima.

Međutim, u Hrvatskoj do sada još nije pokrenuta niti jedna predstavnička tužba za naknadu štete. Nekoliko je razloga za to:

• Opt-in model: Potrošači se moraju sami aktivno prijaviti i izričito pristati da ih ovlašteno tijelo zastupa. Za razliku od nekih zemalja gdje vas udruga automatski zastupa osim ako ne kažete “ne”, u Hrvatskoj morate dati izričit pisani pristanak, OIB i točan izračun štete. Za udrugu to znači mjesece administrativnog rada na prikupljanju dokumentacije stotina ili tisuća građana i prije nego što tužba uopće stigne do suda.
• Nedostatak resursa: Udruge potrošača često nemaju dovoljno financijskih i ljudskih kapaciteta za vođenje dugotrajnih i kompleksnih sudskih sporova protiv velikih korporacija. Pojedinačne udruge koje dobiju status ovlaštenog tijela ne dobivaju automatski i stabilno državno/institucionalno financiranje za tu svrhu. Stoga udruge imaju zakonsku odgovornost i status, ali nemaju siguran izvor prihoda za rad na tako velikim predmetima
• Oprez udruga: Čak i ako nađe investitora, udruga mora sama odraditi početnu pravnu i činjeničnu analizu slučaja, za što u startu mora imati osigurane vlastite resurse i stručnjake. Zbog visine sudskih pristojbi i rizika od pokrivanja troškova u slučaju gubitka spora, tijela se teško odlučuju na pokretanje postupaka bez osiguranog financiranja.

Kako to izgleda u inozemstvu? Primjer iz Austrije

Za razliku od Hrvatske, u Austriji sustav kolektivne zaštite potrošača ima dužu tradiciju i znatno je aktivniji.

Trgovački sud u Beču donio je u srpnju 2026. godine značajnu presudu vezanu uz predstavničku tužbu protiv pružatelja financijskih usluga. Postupak je pokazao sve prednosti, ali i izazove europskog modela:

• Izazov “sličnosti”: Jedno od ključnih pitanja bilo je dokazivanje da su zahtjevi svih obuhvaćenih potrošača dovoljno slični da bi se o njima odlučivalo u jednom zajedničkom postupku.
• Uloga digitalizacije: Austrijska iskustva pokazuju da su jednostavni internetski obrasci i digitalne platforme presudni kako bi se tisuće oštećenih građana brzo i lako prijavile u postupak.

Što je potrebno da sustav proradi i u Hrvatskoj?

Da bi predstavničke tužbe u Hrvatskoj zaživjele i postale stvarno oruđe u rukama građana, potrebno je poduzeti nekoliko ključnih koraka:

1. Osigurati stabilno financiranje udrugama: Kvalificirana tijela moraju imati pristup fondovima ili posebnim mehanizmima financiranja kako bi mogla ravnopravno parirati velikim tvrtkama na sudu.
2. Digitalizirati prijavu potrošača: Potrebno je uspostaviti jednostavne i sigurne online registre putem kojih se građani mogu prijaviti za sudjelovanje u tužbi u svega nekoliko klikova.
3. Edukacija i informiranje: Potrošači moraju znati koja su njihova prava i kako se uključiti u postupak kada uoče da ih je trgovac oštetio.

Predstavničke tužbe nude veliku priliku za izjednačavanje snaga na tržištu, no bez adekvatne podrške udrugama i jasnog informiranja javnosti, pravo na papiru teško će postati pravda u praksi.

Cijelu analizu s detaljnim pregledom rezultata i zaključcima možete preuzeti u PDF obliku.

Projekt ACT4Consumers – Capacity & Tools for Collective Actions sufinanciran je sredstvima Europske unije. Iznesena stajališta i mišljenja samo su stajališta autora i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske izvršne agencije za inovacije i mala i srednja poduzeća (EISMEA). N i Europska unija ni tijelo koje dodjeljuje sredstva ne mogu se smatrati odgovornima za njih.